PRILIKE U TEOČAKU UOČI AGRESIJE

Političko sigurnosna situacija na području Opštine Ugljevik 

Nakon uvođenja političkog višestranačkog sistema u bivšoj SFRJ i nakon završenih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini (1991. godina), dvije su političke stranke dobile većinu glasova birača, a time i zastupnika u parlamentu Skupštine Opštine Ugljevik. To su bile stranke SDS i SDA Bosne i Hercegovine. U februaru 1992. godine počeo je da se ostvaruje planirani, sistematski velikosrpski projekat na prostoru sjeveroistočne BiH. Sve je već odavno bilo pripremljeno, te je zvanično, 8. oktobra 1991. godine, proglašena SAO Semberije i Majevice, sa Bijeljinom kao glavnim gradom. Tog dana je i javno objavljeno odcjepljenje ovog dijela od teritorije države BiH. U tim prvim danima februara mjeseca 1992. godine pripremljeni su logori za Muslimane na širem području Bijeljine, napravljeni spiskovi nepodobnih, razvijena je strategija zastrašivanja, pljačke, progona, protjerivanja i ubijanja nesrpskog stanovništva, a posebno muslimanskih intelektualaca sa ovih prostora.

U neposrednoj blizini rodne kuće u Vražićima (dolina rijeke Šibošnice) 29. 11. 1991. godine, srpske paravojne formacije i rezervisti JNA zarobljavaju i odvode Abdulaha Kovačevića koji je kao pravnik bio zaposlen u Termoelektrani Ugljevik. Avdo Kovačević je ubijen samo zato što je ukazivao i upozoravao na strahote koje se spremaju Muslimanima na ovim prostorima i cijeloj BiH, te zbog činjenice da je bio autor Elaborata o formiranju Općine Čelić i njenog odvajanja od Općine Lopare. Kovačevićevo unakaženo tijelo je 6. januara 1992. godine pronađeno na brdu Žunovo (izbačen iz helikoptera) u neposrednoj blizini njegove kuće u Vražićima.

Rezultati referenduma od 1. marta 1992. godine pokazali su da je ubjedljiva većina građana BiH glasala za svoju jedinstvenu, nezavisnu i nedjeljivu državu. Međutim, nezadovoljni ovakvim ishodom referenduma, Karadžić, JNA i predstavnici SAO Semebrije i Majevice7 pokreću strašnu mašineriju smrti, zastrašivanja i protjerivanja Bošnjaka u Zvomiku, Bijeljini, Janji i na području Opštine Ugljevik.
Zbog različitih programskih opredjeljenja i dijametralno suprotnih stavova o političkom, ekonomskom i svakom drugom ustrojstvu RBiH, u parlamentu Općine Ugljevik je dolazilo do političkih sukoba i razmimoilaženja između bošnjačkih i srpskih delegata i legalnih predstavnika.
Analizirajući političko-sigurnosnu situaciju na području Opštine Ugljevik, koja je bila nepovoljna za bošnjačko-muslimanski narod, odbornici SDA Skupštinskog parlamenta Opštine Ugljevik dana 2. 4. 1992. godine definitivno napuštaju rad u parlamentu Opštine Ugljevik i organizuju rad Općinskog odbora SDA u Teočaku. Od tog datuma na građane Teočaka počinje tiha, ali i javna, agresija i prijetnje od strane vojnih i civilnih predstavnika tadašnje Opštine Ugljevik. Te prijetnje ogledale su se u čestim dolascima policijskih patrola iz Ugljevika u Teočak, stalnim prijatnjama i pritiscima na radnike Muslimane u Rudniku i Termoelektrani „Ugljevik" da ne dolaze na posao. Sa posla su istjerani Omer Đedović i Bego Islamović jer im se ne garantuje sigurnost. Također, bilo je ograničeno kretanje ljudi i roba pravcem Teočak-Bijeljina, Teočak-Tuzla, Teočak-Sapna-Zvornik. Sastavni dio prijetnji bili su i nenajavljeni dolasci civilnih predstavnika iz samoproglašene SAO Semberije i Majevice na pregovore na kojima su ultimativna iznosili svoje radikalne stavove da se preda svo civilno i vojno naoružanje, da imaju plan za sistemsko iseljavanje stanovništva iz Teočaka preko Crvenog Brda i Priboja, kao i iznošenje drugih zahtjeva koji su uglavnom bili ultimativni i sa malim, gotovo bezuslovnim rokovima za njihovo izvršenje.

Faksimil ultimatuma komandanta 1. majevičke brigade, 1992. godina.

Sa druge strane, vojni komandanti sa područja Opštine Ugljevik ultimativno su tražili predaju naoružanja od građana Teočaka, o čemu svjedoči i prepiska pisma i odgovor Kapetana Hajre od 9. augusta 1992. godine koja je upućena komandantu 1. majevičke brigade, majoru Sirniću.

Faksimil Hajrinog pisma iz 1992. godine.

7 SAO Semberija (Srpska autonomna oblast Semberija) ili SAO Sjeveroistočna Bosna je bila srpska autononma oblast u Saveznoj Republici Bosni i Hercegovini. Postojala je od 1991. do 1992. godine, kada se ujedinila sa ostalim srpskim oblastima Bosne i Hercegovine i formirala Republiku Srpsku. Glavni grad ove oblasti bila je Bijeljina. SAO Semberija je bila poznata i pod nazivom SAO Semberija i Majevica, ili SAO Sjeveroistočna Bosna. 

Demografske karakteristike Teočaka

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine na području Općine Ugljevik bilo je 25. 587 stanovnika, od čega 10. 241 ili 40,02% Muslimana, 14. 468 ili 56,54% Srba, 56 ili 0,21 % Hrvata, 290 ili 1,13% Jugoslovena i 532 ili 2,07% ostalih. Tadašnja Općina Ugljevik je bila sačinjena od više mjesnih zajednica. Mjesne zajednice Krstac, Stari Teočak i Jasikovac teritorijalno i organizacijski su pripadili Općini Ugljevik.

Pregled stanovništva Općine Ugljevik po nacionalnoj pripadnosti (popis iz 1991. godine)

Prema procjeni Federalnog zavoda za programiranje razvoja, ukupan broj stanovništva na području Općine Teočak na dan 30. 6. 2009. godine iznosi 7.397 stanovnika.

Pregled stanovništva Općine Teočak po popisu iz 2013. godine

Lovačko društvo „Kapetan Hajro" Teočak

Lovačko društvo «Kapetan Hajro» Teočak osnovano je 19. 11. 1995. godine. Na dan formiranja u Lovačko društvo se prijavilo preko 80 prijeratnih lovaca. Novih 50 članova je tražilo polaganje lovačkog ispita. Organizacija društva je ustrojena na način da je bila sačinjena od predsjedništva, šest sekcija i tri lovočuvara. Ono što je interesantno članove ovog društva je podatak da su svi registrovani članovi bili pripadnici A BiH. Lovačko naoružanje u početku ratnih dešavanja na ovim prostorima imalo je znčajnu ulogu u pružanju oružane borbe za odbranu teočanske teritorije. Veliki broj lovačkog naoružanja tokom rata je nestao ili je još uvijek predmet potrage. Na lokalitetu (Numera) Lovačko društvo „Kapetan Hajro" Teočak je izgradilo savremen i mo lovački dom. Za prvog predsjednika Lovačkog društva Teočak izabran je Dževad Mehić.

Danas ovu dužnost obavlja Hajrudin Imširović, a sekretar,_društva je Enes Mujčinović. Statistički podaci pokazuju da Lovačko društvo danas broji oko 200 lovaca. Općinska lovna površina iznosi oko 30 krn2• Poginuli lovci, pripadnici 255. SBBR u ratl! su: Avdičević Zenun, Bešić Bekrija, Bilalić Raso, Nukić Ifet, Džuzdanović Ćido, Džuzdanović Muhamed, Mehić Faik, Mujić Sabrija, Mujaković Hasan, Mujčinović Muhamed, itd. 

Sniježničko jezero 

Udaljeno 30 km od Tuzle, u pravcu Bijeljine, na području Općine Teočak, nalazi se akumulaciono jezero Sniježnica. Put je u odličnom stanju i do jezera se može doći putničkim automobilom. Jezero je napravljeno za potrebe Termoelektrane u Ugljeviku. Najveća dubina jezera iznosi 62 metra. Jezero predstavlja pravi raj za ribolovce. Ribe koje se mogu uloviti su: babuška, škobalj, klijen, šaran, štuka, pastrmka, crvenperka, som, smuđ, a ima i rakova, što govori o čistoći vode na ovom jezeru. Ulovljeni su primjerci štuke i do 15 kg i soma preko 30 kg. Brojnost ribe se iz dana u dan povećava, zahvaljući radu Ribolovnog društva "Šaran" Teočak, koje broji oko 300 članova. Neprekidno se radi na poribljavanju jezera i održavanju njegove okoline. Stanovništvo Općine Teočak koristi za piće prečišćenu vodu iz jezera Sniježnica uz pomoć fabrike vode.

Sniježničko jezero, 2014. godina.

Elektrodistribucija Teočak

Elektrodistribucija Teočak zvanično je formirana i počela sa radom u mjesecu decembru 1992. godine. Inicijativu za njena formiranje pokrenula je Komanda 2. korpusa Armije BiR. Ismet Žižak je bio zvanični predlagač inicijative i lice zadužena za organizaciju sastanka Inicijativnog odbora u Teočaku. Sastanku su prisustvovali:
pukovnik Muharem Efendić, u ime Komande 2. korpusa, Joško Jenko sa saradnicima, u ime EP BiR, major Dževad Avdičević, u ime Prve teočanske brigade i Ralil Ramić u ime Elektrodistribucije Teočak.
Nakon sagledavanja aktuelne situacije na terenu i kartama, te mogućnosti snabdijevanja električnom energijom Teočaka i Sapne, na prijedlog Ralila Ramića, usvojeno je izvedbena rješenje projekta i dogovoreni sljedeći zaključci: sa planiranim aktivnostima početi odmah, uraditi spisak ljudi stručno osposobljenih za samostalno izvođenje elektro-montažnih i drugih radova, dostaviti komandi Brigade prijedlog za njihovo oslobađanje, odnosno demobilizaciju iz Armije BiR i stavljanje na raspolaganje nadležnoj Elektrodistribuciji po radnoj obavezi, potreban materijal za realizaciju projekta kontinuirano će obezbjeđivati gospodin Joško Jenko sa svojim saradnicima, Komanda 2. korpusa Armije BiR sa svojim inžinjerijskim jedinicama bit će na raspolaganju novoformiranoj Elektrodistribuciji Teočak u ljudstvu, materijalno tehničkim sredstvima i donacijama koje budu stizale sa terena u zlo 2. korpusa.

Šef Elektrodistribucije Halil Ramić, uz saglasnost komandanta Brigade Dževada Avdičevića, u poslovnicu ED Teočak angažuje: Halila Ramića, Nurifa Mujakovića, Seida Mehića, Zikreta Mehića, Beriza Džuzdanovića i Jusufa Jusića.

U realizaciju ovog projekta iz Sapne su bili uključeni: Razim Radžiosmanović, Zajim Junuzović, Musa Smajlović, Mujo Kičić i Abdurahman Šabić. Poslove na izgradnji elektrodistributivne mreže prema Sapni i Teočaku vodio je Halil Ramić, a odgovorna osoba bio je direktor Razim Hadžiosmanović.
U tim prvim danima rata, Komanda i Tehnička služba Brigade, električnom energijom napajani su putem agregata manje snage, do l 00 kilovata (isključivo po potrebi).

Međutim, krajnji cilj projektnog zadatka je bio da se od Tojšića, preko Sapne, u Teočak dovede električna energija. Radovi su počeli od Jajića do Međeđe prespajanjem oko 3 kilometra dalekovoda.
Zabilježena je jedna anegdota iz ovog perioda. Radnici koji su radili na poslovima prespajanja dalekovoda spavali su u kući Mehe Smajlovića u Međeđi. Jednog dana, predveče, u posjetu im dolazi direktor Razim Radžiosmanović koji je odlučio da tu noć prenoći sa radnicima. Radnici su nakon obavljenog dnevnog posla legli da spavaju na kauče koje su koristili prethodnih dana, a direktor Razim je legao na spužvu. Prije nego su radnici zaspali, začuo se smijeh od Zikreta Mehića, jer čovjek nikako nije mogao da se suzdrži od smijeha. Na Halilovo pitanje šta je smiješno, Zikret je naglas izgovorio sljedeće: ,,E moj šefe, vidiš li ti kakva su došla vremena, radnici spavaju na kaučima, a direktor na podu".

Narednih dana napravljen je novi dalekovod od Kobilića do Kraljevića, dužine oko jedan kilometar. Zbog izrazitih granatiranja sa četničkih linija u Boškovićima i Pećine, radilo se po noći. U takvim okolnostima urađeno je više od 500 metara podzemne mreže sa 6 KV kablom, pri čemu su radnici tokom dana radili i spajali kablove maskirani uz korištenje svih prirodnih i vještačkih zaklona. U daljim radovima izrađena je elektična mreža od Žuja-Šaraca do Kraljevića, u dužini oko 5 kilometara. Kompletan 10 KV vod od Žuja-Šaraca do Rastošnice saniranje uprkos izrazitim ratnim dejstvima duž cijele linije gdje je uspostavljena električna mreža. Naročito dejstvo protiv radnika ispoljeno je agresorskom snajperskom vatrom kada su izvođeni radovi na Skakovici. Nakon ispunjavanja potrebnih uslova za prenos električne energije u mjesecu septembru 1993. godine doveden je napon struje do Rastošnice. Nakon toga prenos električne energije uspostavljenje do Bektaša, centra veze na Rudinama, Ratne bolnice, do komandi jedinica, Civilne policije i drugih infrastrukturnih objekata na području Teočaka. Električna mreža se postepeno širila i stekli su se povoljni uslovi za obezbjeđivanje domaćinstava električnom energijom. Zabilježeni su slučajevi da su i pojedini borbeni položaji (rovovi, vatreni položaji artiljerije i osmatračnice) tokom rata imali napon i struju. Bilo je i redukcija, ali nadležne više službe u elektrodistibutivnoj mreži Tuzla imali su razumijevanja prema Teočaku, kao prioritetnom mjestu za isporuku električne energije.

Radnici Elektrodistribucije Teočak sa komadantom Titom, Goduš 1994. godina.

Teočak danas obilježava Dan općine

Danas se obilježava Dan općine Teočak.

Dan općine će se obilježiti svečanom sjednicom Općinskog vijeća Teočak, te obilaskom šehidskog mezarja u Centru i Sniježnici.
Također, obići će se i novoizgrađeni park i Dom kulture u izgradnji.
Desetog marta 1998. godine Teočak je zvanično priznat kao općina u sklopu Federacije BiH. Naime,tada je na snagu stupio Zakon o konstituiranju općina u FBiH,mada ova teočansko područje od 1992. godine djeluje kao zasebna općina u sklopu Federacije BiH.

JZU Dom zdravlja Teočak

Zdravstveno zbrinjavanje boraca i ranjenika u ratu je veoma važan stub ukupne borbene gotovosti jedinice, bez obzira na njenu veličinu, brojno stanje i opremljenost jedinice kadrovima, sanitetskom opremom i lijekovima. Zbrinjavanje ranjenika i oboljelih u ratnim okolnostima, na ratištu, gdje je naša jedinica vodila borbena dejstva, prvi put se javlja kroz organizovanje privremene prihvatne ambulante u selu Marnići, 23. maja 1992. godine. Privremena prihvatna ambulanta od medicinskog osoblja raspolagala je sa dva medicinska tehničara: Đedović Fatima i Jusić Jasmin, poznat pod nadimkom Doktor, i bolničarem/vozačem Muzijetom Omerovićem. Od medicinske opreme, ambulanta je na raspolaganju imala zavojni materijal, infuzione rastvore, lijekove protiv bolova i druge neophodne medikamente za saniranje ratnih rana. Medicinsku opremu su iz Teočaka do Vitinice prenijeli borci, koji su se 22. maja 1992. godine priključili jedinici Kapetana Hajre. To su bili: Omer Đedović, Muhamed Jahić, Zekerijah Smajić Burduš, Sulejman Jahić Krčalo, Zuhret Saračević, Muharem Horić, Zijad Jahić Zičko, Mevludin Salkanović, Islam Džuzdanović Čane, Jusić Hajriz Genšer. Ova grupa boraca je taj isti dan do Vitinice prenijela i sredstva veze iz Radio kluba „Majevica". S time su stvoreni potrebni uslovi za formiranje i rad centra veze na slobodnoj zvorničkoj teritoriji, kada je i uspostavljena prva radio veza sa Teočakom. Poljska prihvatna ambulanta kadrovski je ojačana dolaskom doktora Hajrudina Haračića u jedinicu 26. maja 1992. godine, kada je u pravom smislu i zaživila ratna ambulanta. Krajem juna mjeseca 1992. godine u jedinicu kao dobrovoljac dolazi medicinska sestra Džuzdanović Velida. U ambulanti su, osim boraca jedinice, usluge tražili i dobivali svi stanovnici tada slobodne teritorije Sapne, bez obzira da li su bili borci ili civili.

.
U mjesecima tihe agresije, junu i julu 1992. godine, zdravstvene usluge stanovništvu Teočaka, čije je brojno stanje bilo preko 7 .000 stanovnika, pružala je ambulanta na Krstacu. U toj ambulanti je zbrinjavanje oboljelog stanovništva organizovao i pružao dr. lbrahim Haračić sa medicinskim sestrama Fatimom Čolić i Bahrijom Džuzdanović, dok se o čistoći prostorija brinula Salkanović Ševka.

Dolaskom jedinice na teočansko ratište, u sklopu Prve teočanske brigade organizuje se rad Ratne bolnice na dvije lokacije. Prva lokacija bila je u Centru u prostorijama bivše ambulante, dok je druga lokacija izdvojenog dijela Ratne bolnice bila u Herama. Potrebno je napomenuti da su teži ranjenici privremeno zbrinjavani u podrum ambulante i u kući Zehić Beriza Dumala.

Medicinsko osoblje ovako organizovane Ratne bolnice Teočak radilo je u gotovo nemogućim uslovima. Često i kada su padale granate. Nekada se tokom većih neprijateljskih ofanziva u prostorijama Ratne bolnice u Centru nalazio veći broj ranjenih boraca. Neki bez nogu, ruku i sa ogromnim prostrijelnim ranama i ranama od granata, a neki na samrti. I u takvim okolnostima nikada nije izostala stručna, profesionalna, moralna i svaka druga vrsta zbrinjavanja boraca od strane medicinskog osoblja Ratne bolnice. U svim tim teškim trenucima, kada je trebalo spašavati ljudske živote prednjačio je načelnik Ratne bolnice Teočak dr. lbrahim Haračić sa timom iskusnih sestara, bolničara, pomoćnog osoblja koji su unosili i iznosili ranjene borce. Treba pomenuti i naše hrabre vozače saniteta, čija je hrabrost posebno ispoljena prilikom transporta ranjenih od Teočaka do Tuzle, gotovo uvijek pod granatama, snajperskom vatrom i dejstvom bestrzajnih topova, PAT-ova i PAM-ova sa Džemata, Hrusta i Obršina.

Osim zbrinjavanja ranjenika, liječeno je i civilno stanovništvo. Medicinsko osoblje Ratne bolnice u Centru na čelu sa dr. Ibrahimom porađalo je žene (640 porođaja u ratu), vršili su manje, a ponekad i veće hirurške zahvate, vršeno je vađenje i popravka zubi i brojne druge vrste zdravstvenih usluga koje je tražilo civilno stanovništvo Teočaka. U Ratnu bolnicu Teočak u ispomoć su dolazili ljekari sa šireg područja Tuzlansko-podrinjskog kantona i drugih dijelova Bosne i Hercegovine.

Prim. dr. Ibrahim Haračić (osnivač i prvi načelnik Ratne bolnice Teočak, 1993. godina)

Formacijskim ustrojstvom Brigade, pripadnici Ratne bolnice Teočak sa kompletnim svojim sastavom, početkom 1994. godine, ulaze u sastav sanitetsko-veterinarskog voda logističke čete 255. SBBR i pod tim imenom dočekuju kraj rata. Sve što bi se reklo o radu Ratne bolnice Teočak i njenom osoblju u ratu 1992-1995. godina bilo bi malo i nedorečeno, jer su oni bili HEROJI U BIJELOM.
Zvanični podaci govore da je Javnu zdravstvenu ustanovu Dom zdravlja Teočak osnovala Općina Ugljevik-Teočak, osnivačkim aktom broj 01-297 od 21. 7. 1993. godine. Međutim, u praksi rad Doma zdravlja nije organizovan kao rad na primarnom nivou, što je bila njegova prvobitna djelatnost, nego je rad organizovan s obzirom na praksu rada u ratnim uslovima. Taj rad se ogledao kroz rad klasične Ratne bolnice u kojoj su radili pripadnici Armije BiH. Prestankom neposredne ratne opasnosti, 22. 4. 1996. godine, Javna ustanova Dom zdravlja Teočak počinje sa radom na način kako je uobičajeno da rade ovako organizovane zdravstvene ustanove. Rad Doma zdravlja Teočak u tim okolnostima odvijao se do 2005. godine, kada se medicinsko osoblje i zdravstveni saradnici preseljavaju u novi objekat Doma zdravlja Teočak. Prvi direktor JZU Dom zdravlja Teočak bio je primi. dr. Ibrahim Haračić, a nakon njega direktor Doma zdravlja bio je dr. Hajrudin Haračić, koji i danas obavlja tu dužnost.
Reforma zdravstvenog sistema, finansijska pomoć od viših nivoa vlasti institucijama iz oblasti zdravstva, te pomoć Općine Teočak, omogućili su Domu zdravlja Teočak prostorno, kadrovsko i moderno opremanje zgrade Doma zdravlja i ambulanti porodične medicine na lokacijama Numera i Sniježnica. Trenutni rad Doma zdravlja Teočak ogleda se kroz rad i djelatnost: porodične medicine, hitne službe, laboratorijske dijagnostike, zaštite reproduktivnog zdravlja žene, zdravstvenu zaštitu djece i rad patronažnih sestara u zajednici, rad na higijensko-epidemiološkoj zaštiti stanovništva i apotekarsku djelatnost, koju pružaju treća lica. Hronologija događaja od maja 1992. godine do 2015. godine pokazuje kako je nastao jedan od najmodernijih i opremljenijih domova zdravlja na području Tuzlanskog kantona, pa i šire. U početku to bijaše polj ka ambulanta sa pet vreća lijekova i sanitetskog materijala, sa osobljem kojeg su činili jedan ljekar i dva tehničara, a sada je to respektabilna zdravstvena ustanova koja broji preko 30 zaposlenika i oko 1 O ljekara različitih zvanja i specijalnosti, sa paletom usluga primjerenih zahtjevima građana Općine Teočak.

1.3. Teočak poslije Dejtona

Zakonom o konstituiranju novih općina u Federaciji BiH i izmjeni područja općina podijeljenih međuentitetskom i međukantonalnom crtom, 1 O. marta 1998.godine, konstituirana je općina Teočak. Ovim Zakonom je navedeno da područje općine Teočak čine naseljena mjesta: Bilalići, Jasenje, Sniježnica, Stari Teočak i Teočak-Krstac, kao i dijelovi naseljenih mjesta: Brijest, Gornja Krćina, Jasikovac i Turunovo Brdo. Ova područja do potpisivanja Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu bila su u sastavu općtine Ugljevik, s tim što je dio naseljenog mjesta Brijest bio u sastavu opštine Lopare. Predviđeno je da do redovnih izbora funkciju Općinskog vijeća Teočak obavljaju vijećnici Prelaznog općinskog vijeća Teočak. Određeno je da sjedište općine bude u Teočaku -Krstac. 5

Pregledna karta općine Teočak

Osnovna škola u Teočaku
Historijski izvori govore da se iz Teočaka u osnovnu školu išlo u Janjare i Priboj sve do 1934. godine kada je podignuta zgrada osnovne škole na Krstacu. Prvi učitelj je bio iz Srbije, negdje oko dvije godine, a potom Selim Begović iz Mostara. Treći učitelj je Dika Turundžić iz Sarajeva, a četvrti je bio Avdo Humčanin iz Brčkog. Peti učitelj je bio Husnija Kapić iz Mostara, sve do izbijanja Drugog svjetskog rata. Poslije Drugog svjetskog rata, prvi učitelji u Teočaku su Avdo Topalović iz Janje, te Haso Hodžić iz Zvornika.

Osnovna škola Teočak, 1950. godine.

Škola je 1963. godine dobila naziv "Ismet Kapetanović" i pod tim nazivom radila je do 1992. godine. Prije rata u sastavu centralne škole bile su tri područne škole. Od maja 1992. do maja 1993. godine zbog intenzivnih ratnih dejstava na ovom području škola nije radila. Radilo se u privatnim objektima, a 17. maja 1993. godine ratno Predsjedništvo Općine Ugljevik - Teočak donosi odluku da škola nastavi sa radom pod nazivom JU OŠ "Hajrudin Mešić" Teočak.
Na osnovu postignutog dogovora na nivou Ministarstva obrazovanja TK, koje nalaže promjenu naziva javnih ustanova od septembra 2004. godine, škola radi pod nazivom JU OŠ "Teočak".
U sastavu centralne škole rade i tri područne škole: područna škola „Sniježnica", područna škola „Jasikovac" i područna škola „Stari Teočak". Centralna škola u svom sastavu ima fiskulturnu salu i sa vremeno izgrađen sportski poligon za izvođenje tjelesnog odgoja, dok područne škole imaju samo sportske poligone.
Danas je u školi angažovano 49 nastavnika i 12 ostalih uposlenika.

Centralna škola u Teočaku, 1992. godina.

U toku odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine, rad Osnovne škole „Teočak" se odvijao u neadekvatnim uslovima i okolnostima. Nastava se ponekad izvodila i tokom granatiranja u podrumima, nenamjenskim objektima, garažama itd.
Tokom 1992. godine nije bilo organizovanog rada škole, nego je sa aktivnim radom škola počela S.jula 1993. godine. Prioritetni neprijateljski ciljevi tokom rata su bile škole i džamije i one su tokom 1992. godine bile u potpunosti uništene. Avio-kasetne bombe u više navrata pogodile su centralnu školu, a veća oštećenja od posljedica artiljerijskog granatiranja pretrpjele su i škole u Sniježnici, Starom Teočaku i Jasikovcu.

Skola u Jasikovcu, 1992. godina.

Nastava u širem rejonu Krstaca odvijala se u kućama Alić Smaje, Avdić Sejfudina i Mumbašić Omera. U Sniježnici nastava se izvodila u kući Čeliković Rakije, u Jasikovcu u kući Nakičević Saliha, u Starom Teočaku u kući Osmanović Bege, dok se nastava u Bilalićima i Uzanovićima izvodila u mjesnom mektebu u Uzanovićima.
Direktor osnovne škole u ratu bio je Hadžaga Mehić, a nakon rata direktori škole bili su: Nermina Džuzdanović i Dževad Mehić.
Nastavno osoblje škole u ratu činili su: Bilalić Ina, Bilalić Midhat, Zečević Ramo, Džuzdanović Besida, Husić Fatima, Redžić Nihad, Mulaosmanović Ajša, Hasanović Halid, Mehić Bešlaga, Čajlaković Rizvan, Bubić Hajrija, Bilalić Paša, Husić Azra, Osmanović Mustafa, Šabačkić Vildana, Tršić Fadila, Muminović Halid, Husejdić Hurmeta, Mehić Munira, Mehić Džemila, Islamović Enver, Haračić Sejfudin, Mehić Taib, Mehić Dževad, Zehić Begzada, sekretar Elez Mehić i pomoćno osoblje: HuseJdić Fetah, Durmić Hasan, Hodžić Lejla, Jorgić Muhidin, Mehić Ahmet Joja i Čeliković Edina.
Od 1998. godine škola uvodi praksu proglašavanja učenika generacije. Od te godine pa do danas učenici generacije JU OŠ "Teočak" bili su: Begzada Mujčinović, Edita Mujčinović, Sanela Mulaosmanović, Mersed Mustajbašić, Asmir Mujkić, Jasmin Mehić, Mirza Mehić, Anida Mehić, Elma Mujčinović, Amela lbričić, Dino Đedović, Aidin
akičević, Almir Čeliković, Lejla Džuzdanović, Faruk Muminović i Omer Muminović.

Osnovna škola Teočak, 2014. godina.

Na sastanku ratnog Predsjedništva Općine Ugljevik-Teočak koji je održan 23. 10. 1993. godine, između ostalih pitanja, pokrenuta je inicijativa za formiranje srednjoškolskog centra na teritoriji Teočaka. Donesen je zaključak da se napravi spisak neophodnog nastavnog osoblja sa spoljnim saradnicima i da se isti uputi komandi brigade da bi izvršili demobilizaciju traženog osoblja i obezbijedi njihovo dalje angažovanje po radnoj obavezi. Za realizaciju inicijative i dalje vođenje postupka osnivanja srednjoškolskog centra Teočak bio je zadužen Izvršni odbor Općine Ugljevik-Teočak, koji će u kontinuitetu izvještavati ratno Predsjedništvo o poduzetim mjerama i eventualnim problemima koji mogu nastati prilikom osnivanja srednje škole u Teočaku.6 Otežavajuća okolnost koja je pratila rad izvršnih organa Općine Ugljevik-Teočak oko osnivanja srednje škole ogledala se u činjenici da nisu bili stvoreni povoljni bezbjedonosni uslovi za rad škole, zbog stalnih neprijateljskih napada i ofanziva na slobodnu teočansku teritoriju (kraj 1993. do oktobra 1994. godine).

Podršku ratnom Predsjedništvu u osmvanJu srednje škole u Teočaku dalo je i Nastavnička vijeće Osnovne škole „Teočak" na sjednici koja je održana 30. 7. 1994. godine, kada je, također, analizirana i profesionalna orijentacija učenika sa područja Teočaka. Tom prilikom donesen je zaključak da se formira Inicijativni odbor u sastavu: Mehić Hadžaga, Mehić Dževad, Osmanović Mustafa i Šabačkić Amir. Zadatak odbora bio je da sagleda svaku vrstu opravdanosti formiranja srednje škole u Teočaku, te da nakon provedene procedure Općinskom vijeću Ugljevik-Teočak podnesu inicijativu za formiranje srednje škole u Teočaku. Općinsko vijeće Općine Ugljevik-Teočak je na sjednici održanoj 9. oktobra 1994. godine, na osnovu inicijative Izvršnog odbora Općine Ugljevik-Teočak i Nastavničkog vijeća OŠ „Teočak" donijelo Odluku o formiranju Mješovite srednje stručne elektro-mašinske škole u Teočaku. Općinsko vijeće Ugljevik-Teočak uputilo je zahtjev broj 03-74/94 Ministarstvu za obrazovanje, nauku, kulturu i sport RIF Bosne i Hercegovine, za davanje rješenja o radu i verifikaciji srednje škole u Teočaku. Na osnovu prethodno navedenog zahtjeva Ministarstvo za obrazovaje, nauku, kulturu i sport RIF Bosne i Hercegovine izdalo je pod brojem: UP-I-03-611-941/95 od 23. marta 1995. godine Rješenje kojim se utvrđuje da Javna ustanova Mješovita srednja stručna elektro-mašinska škola Teočak sa sjedištem u Teočaku ispunjava uslove za obrazovanje redovnih i vanrednih učenika i razreda po nastavnim planovima i programima za elektrotehničku i mašinsku struku. Potrebno je napomenuti da su prilikom osnivanja srednje škole u Teočaku veliki doprinos dali: Halid Hasanović, Bešlaga Mehić, Nakičević Omer, Enver Halilović, Tajib Muminović, Ramo Zečević i drugi predstavnici civilnih vlasti Općine U glj evik-Teočak.

U školskoj 1994/95. godini Mješovita srednja stručna škola u Teočaku upisala je dva odjeljenja sa 39, odnosno 35 učenika. Direktor Mješovite srednje škole Teočak u ratu bio je Halid Hasanović, a nakon rata direktori škole bili su: Bešlaga Mehić i Nermin Mulaosmanović. Nastavno osoblje srednje škole u ratnom periodu činili su: Halid Hasanović, Bešlaga Mehić, Dževad Mehić, Nihad Redžić, Amir Šabačkić, Džemil Bilalić, Enver Islamović, Halid Nakičević, Ramo Zečević i pomoćni radnik Refik Mehić.

Od 2001. godine škola uvodi praksu proglašavanja učenika generacije. Od te godine pa do danas učenici generacije srednje škole bili su: Edin Durmić, Aldin Mumbašić, Selmir Ikanović, Sadmir Abdulahović, Malik Ikanović, Mirela Avdić, Emina Hasanović, Mirela Nakičević, Elma Mujčinović, Amela lbričić, Belma Husić, Mersed Islamović, Senada Hodžić i Aldijana Mulaosmanović.
Zbog ispaljenih i izrazito jakih ratnih dejstava na području Teočaka, nedostatka opreme (klupe, stolice, učila, literatura) i učioničkog prostora, nastava nije mogla početi danom osnivanja, nego je počela 9. januara 1995. godine. Radilo se subotama i nedeljama kako bi se mogao realizovati predviđeni fond časova.

Srednja mješovita škola teočak

5 Zakon o konstituiranju novih općina u Federaciji BiH, ,,Službene novine FBiH" broj 6/98 od 10. marta 1998. 
6 Zapisnik ratnog Predsjedništva općine Ugljevik-Teočak od 23. 10. 1993. godine

1. TEOČAK KROZ HISTORIJU

TEOČAK KROZ HISTORIJU 1.1. Geografski položaj Teočaka Teočak je naselje i sjedište istoimene općine u Tuzlanskom kantonu, država Bosna i Hercegovina. Općina je osnovana nakon referenduma 1992. godine na kome su se građani opredijelili da se odvoje od Općine Ugljevik. Općina Ugljevik je pripala entitetu Republika Srpska, a novoosnovana Općina Teočak, Federaciji BiH. Teočak je smješten na sjeveroistočnim padinama planine Maj evice, na nadmorskoj visini od 300 do 600 metara. Čini ga više naselja: Tursunovo Brdo, Stari Teočak, Bilalići, Uzunovići, Jasenje, Ogorelica, Jasikovac, Husejnovići, Centar i Sniježnica. Svako naseljeno mjesto ima svoje zaseoke. Naseljeno mjesto Centar čine zaseoci: Šahići (Salihovići), Bektaši, Omerovići, Jukanovići, Mrazovići, Skeledžići, Rudine i Prisoje. Zatim, naseljeno mjesto Jasikovac čine zaseoci: Mumbašići, Pošajtovac, Jasenje i Ogorelica, te naseljeno mjesto Bilalići čine zaseoci: Bešići, Luke i Sitno Kamenje. Teočak na osnovu popisa stanovništva iz 1991. godine broji 7 .200 stanovnika. Od dominantnih objekata na području Općine mogu se još izdvojiti: Bjelovnica, Drum, Tursanovo Brdo, Veliki Greben i Kamenjak. 1 Reljef Općine Teočakje brežuljkast, preovladavaju oranice, livade, voćnjaci i šume. Šume su uglavnom bjelogorične (bukva, grab, cer, hrast, breza), a u rejonu Loma može se naći crnogorično drveće (bor i jela). Klima je umjereno kontinentalna.
Granicu Općine Teočak sa istočne strane čini naseljeno mjesto Tursunovo Brdo i jednim dijelom rijeka Tavna, a sa zapadne strane mostovi na rijeci Janji, brana i jezero Sniježnica. Sa sjeverne strane granica je naseljeno mjesto Jasenje, raskrsnica puteva na Prosjeki - V. Greben, dok sa južne strane granicu Općine čini naseljeno mjesto tzv. Pašin Put i Mali Neum - Here. Teočak je udaljen od Tuzle 34 km, od Bijeljine 36 km, a od Brčkog i Zvornika oko 40 km. Teočak ne posjeduje veća riječna bogatstva. Tri manje rijeke protiču kroz Teočak ili u njegovoj neposrednoj blizini. Riječica Janja ( 45 km) sa sjeverozapada jednim svojim dijelom prolazi kroz teritoriju općine, riječica Brzava (izvire ispod Goduške vrljaje) utječe sa zapadne strane u riječicu Janju i rijeka Tavna (dužine oko 35 km) koja izvire ispod Visoke Glavice i ulijeva se u rijeku Drinu kod sela Pilica. Pored ovih riječica, Općinu Teočak presijeca više manjih i većih potoka. Tu se posebno ističu: Matića potok i Ostinjak, Rajkovac, Garića potok, Vukov potok, Branski potok, Mramorak i Ogorelički potok. Teritorija Općine Teočak obiluje i većim brojem izvora pitke vode: Studenac, Vejzovac, Šahićka, Bešićka česma, Stublić, Mešićka, Kovačevac, Bukovijek i brojni drugi izvori i vrela. Sa zapadne strane općine izgrađeno je akumulacijska jezero i brana Sniježnica za potrebe snabdijevanja vodom Termoelektrane Ugljevik. Zbog velikog broja riječica, potoka i jezera Sniježnica, postoje izuzetno povoljni uslovi za razvoj ribolovstva i turizma.
Teočak je uglavnom poljoprivredni kraj. Stanovništvo se bavi zemljoradnjom, voćarstvom, stočarstvom, peradarstvom i pčelarstvom. Zbog svog geografskog položaja i klime Teočak pruža veoma povoljne uslove za razvoj pčelarstva. Konfiguracija zemljišta i reljef općine pružaju povoljne uslove za razvoj lovstva i uzgoj divljači. Prema ranijim pisanim tragovima Općina Teočak raspolaže bogatim rudnim bogatstvom. Pretpostavlja se da se veći slojevi mrkog uglja nalaze u Jasenju, Omerovićima, Bektašima i Mrazovićima. Osim uglja pominju se izvori mineralne vode: Slanac (Sniježnica) i izvor na lokaciji tzv. Rijeke. Na području općine nalazi se kvalitetan kamen krečnjak, i to na lokalitetima: Prisoje, Čelinje, Ogorelica, Jasikovac, Točila, kao i kamen siga u rejonu Ostinjka.2

1.2. Teočak od najstarijih vremena do početka agresije

 Teočak je u dalekoj prošlosti imao veoma važnu ulogu zbog svoje tvrđave i strateškog položaja. Ima takav položaj da se sa njegovih predijela vide Drina i Sava, Bijeljina i Brčko i mnoga naselja Semberije. U Starom Teočaku su ostaci tvrđave, a uz nju i naselja. Prema prvim pisanim podacima grad - tvrđava Teočak se prvi put spominje 1345. godine i podignut je na zahtjev Tvrtka Prvog i njegove majke Jelene, u narodu prozvane Prokleta Jerina. U Starom Teočaku pod samom tvrđavom nalazi se džamija Fethija. U vezi sa njenom gradnjom spominje se ime Sultana Fatiha II, poslije zauzimanja tvrđave od Ugara 1474. godine, odnosno 894. godine po Hidžri. Smještena je u podnožju stare tvrđave, na uzvisini između obronaka Točila, Medića, Tursanovog Brda i Grahovišta. Međutim, na ploči 80 cm x 50 cm uokvirenoj drvenim okvirom (ramom), stoji napisano: «Ova časna džamija postoji i služi od 1548. godine naše ere, a po Hidžretu od 968. godine. Osvojena od Mađara i uspostavljena po sultanu Bajazidu II.»

Džamija Fethija u Starom Teočaku.

Džamija je registrovana kod Zemaljskog zavoda u Sarajevu kao kulturni spomenik. Pod zaštitomje
države od 1959. godine.

Do danas su u Teočaku očuvane priče o mađarskoj i rimskoj crkvi i samostanu. Najjača uporišta Crkve bosanske bile su župe u sjeveroistočnoj Bosni. Na tim prostorima sačuvane su mnoge nekropole srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika - stećaka. Mnogi stećci na ovim prostorima obogaćeni su zanimljivom i vrijednom ornamentikom. Najčešći motivi na stećcima su: polumjesec, zvijezda, ljiljan, sunce, križ, štit i mač. Natpisi na pojedinim stećcima -su pisani bosančicom. U Teočaku postoji pet lokaliteta sa stećcima: Mramor (Krstac) gdje su posljednji stećci sa tog lokaliteta nestali davne 1947. godine, lokalitet Bjelovnica i Barci gdje se nalazi 12 stećaka, te dva lokaliteta u Sniježnici gdje je bilo 14 stećaka. Do danas su neki od stećaka dobro očuvani i svjedoče o bosanskoj posebnosti.

Steći na lokalitetu Bjelovnica

Uvodna riječ

Da bi se odala priznanja ljudima koji su dali svoje živote za Teočak i Bosnu i Hercegovinu, pokušao se dati jedan skromni doprinos u obliku pisanog traga, koji će ostati kao svjedočenje o našoj bliskoj prošlosti i borbi za opstojnost. Razumjeti sadašnjost i planirati budućnost moguće je kroz prethodno poznavanje prošlosti. Namjera knjige je da služi kao podsjećanje i pouka za buduće naraštaje.
Ova monografija svjedoči o oragnizovanju u ratnim okolnostima, kako vojnih tako i civilnih struktura. U njoj su zapisi o tome kako se bori za svoju domovinu, kako organizacija, hrabrost i zajedništvo mogu pobijediti i mnogo nadmoćnijeg neprijatelja. Također, u monografiji je opisano kako se bori za život, kako se čuva identitet u teškim i surovim okolnostima. Ona ostaje za generacije koje dolaze, koje će moći čitati o herojima Teočaka koji su pjesmama opjevani ali i trajno zapisani u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine.

Ideja da se napiše i objavi monografija o borbenom putu Prve teočanske brigade, a kasnije 255. sbbr Teočak potiče još iz 2000. godine kada je grupa starješina Komande za razvoj 255. sbbr u sastavu: Dževad Avdičević, Omer Đedović, Remzudin Džuzdanović, Nevzet Jašaragić, Fadil Hajdarević, Omer Hodžić, Dževad Salkanović, Meksudin Mujčinović i Suvad Salkanović, odlučila da objavi monografiju ratnih jedinica sa područja današnje Općine Teočak, a čiji je pravni nasljednik bila Vojna jedinica 5159 Teočak.
Bio je to složen i veoma težak zadatak, koji je iziskivao poznavanje hronološkog slijeda događaja, kako bi se mogao prikazati tok ratnih događaja na slobodnoj zvorničkoj i teočanskoj teritoriji, sa posebnim osvrtom na događaje sa početka rata do februara mjeseca 1993. godine. Otežavajuća okolnost je bila nedostatak pisane vojne dokumentacije iz tog perioda. Pisanje monografije ratne brigade je zvanično podržana na okruglom stolu koji je organizovan u Općini Teočak, a kome su prisustvovali: komandanti i komandiri ratnih jedinica, članovi ratnog Predsjedništva Općine Ugljevik-Teočak, predstavnici KzR 25. d i 2. K Vojske FBiH i drugi predstavnici javnih ustanova sa područja današnje Općine Teočak. Svjetlo dana je ugledala u septembru 2000. godine.
Ovo su bili prvi koraci da se nešto napiše o herojstvu običnih „malih ljudi", tek stasalih mladića, radničke klase, o herojskoj borbi naroda i boraca Teočaka, naših saboraca sa područja Ugljevika, Janje, Bijeljine, Zvornika, Sapne, Vitinice i Goduša, Kalesije, Čelića, Tuzle itd.
Nova ideja da se piše i zabilježi ratni put Brigade inicirana je 2010. godine na okruglom stolu koji je organizovan u povodu obilježavanja godišnjice pogibije Kapetana Hajre. Podršku pisanju monografije o narodu i borcima Prve teočanske brigade dao je i Koordinacioni odbor za obilježavanje značajnih datuma i ličnosti iz odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992 - 1995. godine Općine Teočak, 2011. godine. Također, doprinos su dale sve boračke organizacije i udruženja, zlatni ljiljani, komandanti i komandiri ratnih jedinica brigade i drugi predstavnici ustanova iz oblasti obrazovanja, nauke i kulture sa područja Općine Teočak.
Imajući na umu činjenicu da je za bilo koji ozbiljan poduhvat potrebno mnogo truda, rada i odricanja, bili smo svjesni da će tako biti i kod pripreme ove publikacije. Autori su odlučili da se 201 O. godine sakupi arhivska građa, fotografije, kazivanja boraca Brigade i da se priprema jedna ovakva publikacija.
Želja nam je bila da posebno obradimo najznačajnije bitke i borbene operacije koje su vođene u zoni odgovornosti Brigade. Detaljno je opisano slamanje najvećih neprijateljskih ofanziva pod nazivom „Drina 93", ,,Bitka za Bilaliće" i ,,Čekić i nakovanj".
Poseban značaj i mjesto u monografiji posvećeno je zapisima o poginulim i ranjenenim borcima Brigade, civilnim žrtvama rata, ženama borcima Brigade. Nezaobilazno je bilo ukazati na borce koji su prošli kroz ratnu Brigadu, kadrove Brigade, komandante i dobitnike vojničkih odlikovanja i priznanja.
U monografiji se opisalo i koliko je pomoć potrebna u ratnim uslovima. Da plemenita misija naših sugrađana ne bi bila zaboravljena, zbog istine i autentičnosti u zadnjem dijelu monografije prikazani su donatori ratne Brigade.
Pokušalo se na nepristrasan način oslikati naša bliska prošlost, učiniti istinitost događaja na području slobodne teočanske teritorije u ratu 1992 -1995. godine što vjerodostojnijom i opće prihvatljivom, potkrepljujući je realnim i objektivnim činjenicama.
Poštovani čitaoče, ova monografija je jedan prilog novijoj historiji Bosne i Hercegovine. Ima za cilj da se herojska borba naroda i boraca Teočaka, Ugljevika, Bijeljine, Janje i Zvornika zabilježi i da ne padne u zaborav.