Elektrodistribucija Teočak

Elektrodistribucija Teočak zvanično je formirana i počela sa radom u mjesecu decembru 1992. godine. Inicijativu za njena formiranje pokrenula je Komanda 2. korpusa Armije BiR. Ismet Žižak je bio zvanični predlagač inicijative i lice zadužena za organizaciju sastanka Inicijativnog odbora u Teočaku. Sastanku su prisustvovali:
pukovnik Muharem Efendić, u ime Komande 2. korpusa, Joško Jenko sa saradnicima, u ime EP BiR, major Dževad Avdičević, u ime Prve teočanske brigade i Ralil Ramić u ime Elektrodistribucije Teočak.
Nakon sagledavanja aktuelne situacije na terenu i kartama, te mogućnosti snabdijevanja električnom energijom Teočaka i Sapne, na prijedlog Ralila Ramića, usvojeno je izvedbena rješenje projekta i dogovoreni sljedeći zaključci: sa planiranim aktivnostima početi odmah, uraditi spisak ljudi stručno osposobljenih za samostalno izvođenje elektro-montažnih i drugih radova, dostaviti komandi Brigade prijedlog za njihovo oslobađanje, odnosno demobilizaciju iz Armije BiR i stavljanje na raspolaganje nadležnoj Elektrodistribuciji po radnoj obavezi, potreban materijal za realizaciju projekta kontinuirano će obezbjeđivati gospodin Joško Jenko sa svojim saradnicima, Komanda 2. korpusa Armije BiR sa svojim inžinjerijskim jedinicama bit će na raspolaganju novoformiranoj Elektrodistribuciji Teočak u ljudstvu, materijalno tehničkim sredstvima i donacijama koje budu stizale sa terena u zlo 2. korpusa.

Šef Elektrodistribucije Halil Ramić, uz saglasnost komandanta Brigade Dževada Avdičevića, u poslovnicu ED Teočak angažuje: Halila Ramića, Nurifa Mujakovića, Seida Mehića, Zikreta Mehića, Beriza Džuzdanovića i Jusufa Jusića.

U realizaciju ovog projekta iz Sapne su bili uključeni: Razim Radžiosmanović, Zajim Junuzović, Musa Smajlović, Mujo Kičić i Abdurahman Šabić. Poslove na izgradnji elektrodistributivne mreže prema Sapni i Teočaku vodio je Halil Ramić, a odgovorna osoba bio je direktor Razim Hadžiosmanović.
U tim prvim danima rata, Komanda i Tehnička služba Brigade, električnom energijom napajani su putem agregata manje snage, do l 00 kilovata (isključivo po potrebi).

Međutim, krajnji cilj projektnog zadatka je bio da se od Tojšića, preko Sapne, u Teočak dovede električna energija. Radovi su počeli od Jajića do Međeđe prespajanjem oko 3 kilometra dalekovoda.
Zabilježena je jedna anegdota iz ovog perioda. Radnici koji su radili na poslovima prespajanja dalekovoda spavali su u kući Mehe Smajlovića u Međeđi. Jednog dana, predveče, u posjetu im dolazi direktor Razim Radžiosmanović koji je odlučio da tu noć prenoći sa radnicima. Radnici su nakon obavljenog dnevnog posla legli da spavaju na kauče koje su koristili prethodnih dana, a direktor Razim je legao na spužvu. Prije nego su radnici zaspali, začuo se smijeh od Zikreta Mehića, jer čovjek nikako nije mogao da se suzdrži od smijeha. Na Halilovo pitanje šta je smiješno, Zikret je naglas izgovorio sljedeće: ,,E moj šefe, vidiš li ti kakva su došla vremena, radnici spavaju na kaučima, a direktor na podu".

Narednih dana napravljen je novi dalekovod od Kobilića do Kraljevića, dužine oko jedan kilometar. Zbog izrazitih granatiranja sa četničkih linija u Boškovićima i Pećine, radilo se po noći. U takvim okolnostima urađeno je više od 500 metara podzemne mreže sa 6 KV kablom, pri čemu su radnici tokom dana radili i spajali kablove maskirani uz korištenje svih prirodnih i vještačkih zaklona. U daljim radovima izrađena je elektična mreža od Žuja-Šaraca do Kraljevića, u dužini oko 5 kilometara. Kompletan 10 KV vod od Žuja-Šaraca do Rastošnice saniranje uprkos izrazitim ratnim dejstvima duž cijele linije gdje je uspostavljena električna mreža. Naročito dejstvo protiv radnika ispoljeno je agresorskom snajperskom vatrom kada su izvođeni radovi na Skakovici. Nakon ispunjavanja potrebnih uslova za prenos električne energije u mjesecu septembru 1993. godine doveden je napon struje do Rastošnice. Nakon toga prenos električne energije uspostavljenje do Bektaša, centra veze na Rudinama, Ratne bolnice, do komandi jedinica, Civilne policije i drugih infrastrukturnih objekata na području Teočaka. Električna mreža se postepeno širila i stekli su se povoljni uslovi za obezbjeđivanje domaćinstava električnom energijom. Zabilježeni su slučajevi da su i pojedini borbeni položaji (rovovi, vatreni položaji artiljerije i osmatračnice) tokom rata imali napon i struju. Bilo je i redukcija, ali nadležne više službe u elektrodistibutivnoj mreži Tuzla imali su razumijevanja prema Teočaku, kao prioritetnom mjestu za isporuku električne energije.

Radnici Elektrodistribucije Teočak sa komadantom Titom, Goduš 1994. godina.