JZU Dom zdravlja Teočak

Zdravstveno zbrinjavanje boraca i ranjenika u ratu je veoma važan stub ukupne borbene gotovosti jedinice, bez obzira na njenu veličinu, brojno stanje i opremljenost jedinice kadrovima, sanitetskom opremom i lijekovima. Zbrinjavanje ranjenika i oboljelih u ratnim okolnostima, na ratištu, gdje je naša jedinica vodila borbena dejstva, prvi put se javlja kroz organizovanje privremene prihvatne ambulante u selu Marnići, 23. maja 1992. godine. Privremena prihvatna ambulanta od medicinskog osoblja raspolagala je sa dva medicinska tehničara: Đedović Fatima i Jusić Jasmin, poznat pod nadimkom Doktor, i bolničarem/vozačem Muzijetom Omerovićem. Od medicinske opreme, ambulanta je na raspolaganju imala zavojni materijal, infuzione rastvore, lijekove protiv bolova i druge neophodne medikamente za saniranje ratnih rana. Medicinsku opremu su iz Teočaka do Vitinice prenijeli borci, koji su se 22. maja 1992. godine priključili jedinici Kapetana Hajre. To su bili: Omer Đedović, Muhamed Jahić, Zekerijah Smajić Burduš, Sulejman Jahić Krčalo, Zuhret Saračević, Muharem Horić, Zijad Jahić Zičko, Mevludin Salkanović, Islam Džuzdanović Čane, Jusić Hajriz Genšer. Ova grupa boraca je taj isti dan do Vitinice prenijela i sredstva veze iz Radio kluba „Majevica". S time su stvoreni potrebni uslovi za formiranje i rad centra veze na slobodnoj zvorničkoj teritoriji, kada je i uspostavljena prva radio veza sa Teočakom. Poljska prihvatna ambulanta kadrovski je ojačana dolaskom doktora Hajrudina Haračića u jedinicu 26. maja 1992. godine, kada je u pravom smislu i zaživila ratna ambulanta. Krajem juna mjeseca 1992. godine u jedinicu kao dobrovoljac dolazi medicinska sestra Džuzdanović Velida. U ambulanti su, osim boraca jedinice, usluge tražili i dobivali svi stanovnici tada slobodne teritorije Sapne, bez obzira da li su bili borci ili civili.

.
U mjesecima tihe agresije, junu i julu 1992. godine, zdravstvene usluge stanovništvu Teočaka, čije je brojno stanje bilo preko 7 .000 stanovnika, pružala je ambulanta na Krstacu. U toj ambulanti je zbrinjavanje oboljelog stanovništva organizovao i pružao dr. lbrahim Haračić sa medicinskim sestrama Fatimom Čolić i Bahrijom Džuzdanović, dok se o čistoći prostorija brinula Salkanović Ševka.

Dolaskom jedinice na teočansko ratište, u sklopu Prve teočanske brigade organizuje se rad Ratne bolnice na dvije lokacije. Prva lokacija bila je u Centru u prostorijama bivše ambulante, dok je druga lokacija izdvojenog dijela Ratne bolnice bila u Herama. Potrebno je napomenuti da su teži ranjenici privremeno zbrinjavani u podrum ambulante i u kući Zehić Beriza Dumala.

Medicinsko osoblje ovako organizovane Ratne bolnice Teočak radilo je u gotovo nemogućim uslovima. Često i kada su padale granate. Nekada se tokom većih neprijateljskih ofanziva u prostorijama Ratne bolnice u Centru nalazio veći broj ranjenih boraca. Neki bez nogu, ruku i sa ogromnim prostrijelnim ranama i ranama od granata, a neki na samrti. I u takvim okolnostima nikada nije izostala stručna, profesionalna, moralna i svaka druga vrsta zbrinjavanja boraca od strane medicinskog osoblja Ratne bolnice. U svim tim teškim trenucima, kada je trebalo spašavati ljudske živote prednjačio je načelnik Ratne bolnice Teočak dr. lbrahim Haračić sa timom iskusnih sestara, bolničara, pomoćnog osoblja koji su unosili i iznosili ranjene borce. Treba pomenuti i naše hrabre vozače saniteta, čija je hrabrost posebno ispoljena prilikom transporta ranjenih od Teočaka do Tuzle, gotovo uvijek pod granatama, snajperskom vatrom i dejstvom bestrzajnih topova, PAT-ova i PAM-ova sa Džemata, Hrusta i Obršina.

Osim zbrinjavanja ranjenika, liječeno je i civilno stanovništvo. Medicinsko osoblje Ratne bolnice u Centru na čelu sa dr. Ibrahimom porađalo je žene (640 porođaja u ratu), vršili su manje, a ponekad i veće hirurške zahvate, vršeno je vađenje i popravka zubi i brojne druge vrste zdravstvenih usluga koje je tražilo civilno stanovništvo Teočaka. U Ratnu bolnicu Teočak u ispomoć su dolazili ljekari sa šireg područja Tuzlansko-podrinjskog kantona i drugih dijelova Bosne i Hercegovine.

Prim. dr. Ibrahim Haračić (osnivač i prvi načelnik Ratne bolnice Teočak, 1993. godina)

Formacijskim ustrojstvom Brigade, pripadnici Ratne bolnice Teočak sa kompletnim svojim sastavom, početkom 1994. godine, ulaze u sastav sanitetsko-veterinarskog voda logističke čete 255. SBBR i pod tim imenom dočekuju kraj rata. Sve što bi se reklo o radu Ratne bolnice Teočak i njenom osoblju u ratu 1992-1995. godina bilo bi malo i nedorečeno, jer su oni bili HEROJI U BIJELOM.
Zvanični podaci govore da je Javnu zdravstvenu ustanovu Dom zdravlja Teočak osnovala Općina Ugljevik-Teočak, osnivačkim aktom broj 01-297 od 21. 7. 1993. godine. Međutim, u praksi rad Doma zdravlja nije organizovan kao rad na primarnom nivou, što je bila njegova prvobitna djelatnost, nego je rad organizovan s obzirom na praksu rada u ratnim uslovima. Taj rad se ogledao kroz rad klasične Ratne bolnice u kojoj su radili pripadnici Armije BiH. Prestankom neposredne ratne opasnosti, 22. 4. 1996. godine, Javna ustanova Dom zdravlja Teočak počinje sa radom na način kako je uobičajeno da rade ovako organizovane zdravstvene ustanove. Rad Doma zdravlja Teočak u tim okolnostima odvijao se do 2005. godine, kada se medicinsko osoblje i zdravstveni saradnici preseljavaju u novi objekat Doma zdravlja Teočak. Prvi direktor JZU Dom zdravlja Teočak bio je primi. dr. Ibrahim Haračić, a nakon njega direktor Doma zdravlja bio je dr. Hajrudin Haračić, koji i danas obavlja tu dužnost.
Reforma zdravstvenog sistema, finansijska pomoć od viših nivoa vlasti institucijama iz oblasti zdravstva, te pomoć Općine Teočak, omogućili su Domu zdravlja Teočak prostorno, kadrovsko i moderno opremanje zgrade Doma zdravlja i ambulanti porodične medicine na lokacijama Numera i Sniježnica. Trenutni rad Doma zdravlja Teočak ogleda se kroz rad i djelatnost: porodične medicine, hitne službe, laboratorijske dijagnostike, zaštite reproduktivnog zdravlja žene, zdravstvenu zaštitu djece i rad patronažnih sestara u zajednici, rad na higijensko-epidemiološkoj zaštiti stanovništva i apotekarsku djelatnost, koju pružaju treća lica. Hronologija događaja od maja 1992. godine do 2015. godine pokazuje kako je nastao jedan od najmodernijih i opremljenijih domova zdravlja na području Tuzlanskog kantona, pa i šire. U početku to bijaše polj ka ambulanta sa pet vreća lijekova i sanitetskog materijala, sa osobljem kojeg su činili jedan ljekar i dva tehničara, a sada je to respektabilna zdravstvena ustanova koja broji preko 30 zaposlenika i oko 1 O ljekara različitih zvanja i specijalnosti, sa paletom usluga primjerenih zahtjevima građana Općine Teočak.